trenutak, jedan od onih.......

21.08.2006., ponedjeljak

"A sad zbogom dame, zbogom prijatelji
Ja bas moram
Da odem
Da odlazim..
I steta sto je jutro tako brzo svanulo
Nisam stigao
Od svih vas
Da se oprostim..."


- 14:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.07.2006., ponedjeljak

Čuješ li dah
slanog vjetra;
bistrina očiju
upija tišinu.

Osjećaš li sreću
mirnog pogleda;
skriven osmijeh
uljepšava unutrašnjost.

....... čuješ li ......
...... osjećaš ......

- 21:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

26.06.2006., ponedjeljak

"Sing me a song
of your beauty
of your kingdom
Let the melodies of your harps
caress those whom we still need

Yesterday we shook hands
My friend
Today a moonbeam lightens my path
My guardian"

- Nightwish-

- 22:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak

"Zašto toliko spavaš?" –pitaju.
Moj se život odvija na onoj strani.
Gdje su suze povezane jedino-
-sa srećom.
Gdje je najveće bogatstvo-
-ljubav.
Gdje je najskupocjeniji poklon-
-osmijeh.
Gdje razum nadvladavaju osjećaji,
bez negativnih posljedica.
Tamo- gdje sve je čisto,
Nelažno, smireno, bezbolno….
…..ne budite me……




- 22:09 - Komentari (16) - Isprintaj - #

26.04.2006., srijeda

Davno je to bilo
Kad smo sretni šetali
Stazom nježnosti.
Prošlo je u trenu
To lažno sretno vrijeme.
Kad onaj, kog najviše voliš,
Okrene ti leđa u trenu,
Kako je teško živjeti...
i znam, da još volim..
A bilo je davno…….

I don't have plans and schemes,
And I don't have hopes and dreams.
I don't have anything,
Since I don't have you.

And I don't have fond desires,
and I don't have happy hours.
I don't have anything,
Since I don't have you.

Happiness, and I guess,
I never will again.
When you walked out on me,
In walked ol' misery,
And it's been here since then.

I don't have love to share,
And I don't have one who cares.
I don't have anything,
Since I don't have you.

G n' R
- 20:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

Kada otkuca ponoć,
počet će iznova moj život.
Gledat će mi u leđa
ta moja nelijepa prošlost.
Pogled usmjeren ravno
Neće skretati s puta…
Glazba će ispunjati svaki trenutak,
Sreća, hrabrost, volja, LJUBAV.
Vrijeme na mom satu-
-stalo…..ne pomiče se kazaljka…
točno u pet do 00:00……
ne pomiče se........

- 22:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

zijev
- 21:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

Bio je to trenutak, jedan od onih….
Kada ne znam kako dalje….
Kada oči nepomično gledaju u
jednom smjeru, a pogled počne
boljeti. Oči- ne mogu se zatvoriti.
Visoka staklena čaša počinje drhtati,
pod snažnim pritiskom mog dodira.
Pogled ostaje usmjeren u zid,
u sliku bolne istine,
u trenutke nesretnog života.
Neispunjenost,
Razlomljena unutrašnjost,
Raspadanje…..
- 23:09 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

Ovo moje izmoreno tijelo i još umornija polumrtva duša
žele se sakriti..iza teških, nepomičnih olujnih oblaka..
Da suze, pomješane s kišom, izgube jačinu,
stopljene s hladnim kapima da postanu nevidljive.
Želim da se ponovo, strahom izazvan, uvuče
u dio mog bića.
Kao udarac, kao odgovor na beživotan život.
Pomisao na život bez osjećaja,
bez tuge, boli, bez sreće, ljepote...ne.....
Život bez osjećaja......beskonačan...?
Želim da me pokrene....
- 21:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.03.2006., četvrtak

wink
- 21:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

Slabašan plamen tinja, polako se gasi,
I nestaje, gotovo neprimjetno. Mrak
zavlada prostorijom. Čuju se samo beskonačni
otkucaji starog sata.
Sat koji otkucava život, sekunda
po sekunda..
Razabire se zvuk glazbe, iz daljine.
Otkucaji postaju brži.
Vrijeme prolazi prokleto sporo, glazba
postaje jača. Razabiru se tonovi ispraznog
glazbala…koje svira, u prazninu.
Nepoznati upali svijetlo, i uništi ljepotu.
Uplaši se, i ode.
Ostaju prazne misli i realnost.
I tuga.






- 09:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

Zvuci tišine.
Glas nepostojećeg.
Ljepota nedostižnog.
Daljina savršenstva.
Kako je lijepo sanjati…
Pod krošnjom neba,
U toplini noći.
U tišini..
- 21:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.03.2006., subota

no inspiration.
- 17:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.03.2006., četvrtak

"She looked down from the mountain,
Waiting desperately to leap off…
Waiting to fly..
To spread her arms and just fall
Not a care in the world.
Not a soul to care for.
No one left to understand her.
No one to listen to her pleas..
Pleas of sorrow, pleas of pain.
Head hurting so bad…
Eyes swollen shut..
Not a tier left in her to shed.
Free… she will be free.."

- 21:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

sve je tu...
i tuga i sreća-život.
postoji li bolje...
let's find out!


- 21:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

a little more fantasy......
wish I was there....
well...maybe in dreams....
see you there...;)

- 21:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

far far away......
there, in my head....
beautiful....
endless...
- 21:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #
..
- 15:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

Kada jednom poželiš poletjeti,
A krila se od tuge slome,
Sjeti se…
Kada počneš ludjeti od tuge,
A samoća te obuzme cijelog,
Sjeti se…
I kad shvatiš da dalje ne može,
Da život postaje besmisleniji, krvaviji…
Javi se…jer bili smo jedno,
I mogu razumjeti…
Javi se…..

- 12:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Prošli tjedan dobila sam cd od jedne hrvatske nekomercijalne grupe, moram priznat, počela sam onak, slušat, ne očekujući previše.. ali ljudi!!! To su tako dobre stvari, dečki tako dobro sviraju….gitara, bubnjevi….. Stvarno su me iznenadili! A vokal? Podsjeća me na Rippera iz Pipsa….. ako ćete ikad bit u prilici, poslušajte ih, oni su SONICS i najvjerojatnije će imat gažu krajem ovog mjeseca, u Sesvetama…. Još ću vas obavijestit, kada točno i gdje.. trebamo slušat i naše, dat im šansu da se pokažu… a ovi dečki stvarno imaju kaj za pokazat.. nadam se da ćete ih imat priliku čut… potrudila sam se napisat i riječi od jedne njihove pjesme koja mi je prva zapela za uho..:

PONOR

Pogledaj kako život leti ti pred očima,
tako nestvaran.
Samo su ostala sjećanja i žaljenja za prošlim danima.
Znaš kako sve mijenja se,
polako nestaje,
gdje nalaziš se

I kad jednom zastaneš na rubu ništavila
Sve što si bio, nestat će.
Ovo je posljednja granica, odavde nema povratka,
Odavde nema povratka.

Sad više ništa nije ti jasno, nisi ni u što siguran
Sve je tako prolazno.
I što sad ti znači sve što si imao, sve što si volio,
jer sve je nestalo, sve si izgubio.

I kad jednom zastaneš na rubu ništavila
sve što si bio, nestat će.
Ovo je posljednja granica, odavde nema povratka,
odavde nema povratka.

Sad kao da, kao da,
Kao da toneš, gubiš dah, kao da tijelo te više ne sluša,
Pomičeš usnama, samo izlazi zrak.
I dublje toneš u ponor bez daha.
…………….

- 12:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

Bezvoljnost i tuga i nezainteresiranost.
Dosada i žaljenje i sjećanja.
Opet razmišljanja, kao paukova mreža…nikako da odu…
Samo sjećanja. I bol.
Tuga u dubini glave, glasovi-sve će bit u redu..
Prolaznost, samo jedna od mnogih duša,
Koja su u istom sranju, u istim govnima….
Samo jedna od mnogih..

- 13:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.03.2006., petak

















MOJ GROB


U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.



IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)








- 17:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

..
- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #













U polumraku ovog mjesta na kojem se trenutno nalazim, u ovom neodređenom vremenu, početak je izviranja straha. Polako se uvlači u mene, u cijelo moje biće, u dušu i tijelo i raste i prerasta me. Toplina postaje vruća i nepodnošljiva i osjećam kako se topim, kako vrućina topi sve , pa čak i ovaj strah koji se činio tako nepobjedivim. Kao da sanjam, spavam otvorenih očiju iz kojih izlaze kapljice topline i tako mi još jače griju lice. Ne osjećam ruke, ne osjećam tijelo, samo nepodnošljiva bol u dubini glave, a nema nikoga.. sve se izgubilo, promijenilo oblik i polagano odlazi.. a ja ostajem..i borim se..u ovom okrutnom svijetu..


- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak
















Želim pobjeći, sama, u neki drugi, daleki svijet.
U toplinu, u netaknutu prirodu, obasjanu tamom.
Tamo, gdje me nitko neće tražiti, gdje me neće pronaći.
Uz divlje cvjetove velikih listova kraj uske staze, koja me vodi…
U dubini tajanstvenog mjesta naići ću na izgubljenu dušu.
Naći ćemo se, tamo, nenadano, u tami.
Upoznat ćemo se toplinom dodira, mekoćom riječi,
snažnim zagrljajem. I bit ćemo sretni….

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2006., srijeda

Tragovi u pijesku….
Dođe vjetar, nestanu.
Tragovi u snijegu,
Sunce- nema ih..
Tragovi u blatu,
Kiša-odlaze..
Na srcu, u duši-ostaju.
Zauvijek


Da barem mogu izbrisati neka sjećanja, neke događaje, obrisati ih, kao prašinu sa starog sata.
Nije mi žao što su se dogodili neki trenuci, uživala sam u njima, ali ne znam se nositi sa prošlošću..
Uvijek se stvore neke slike, koje su dovoljne da postanem tužna..
Ali zašto? Zašto jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da je sve otišlo, i neće se vratiti?
Zašto ne mogu biti sretna zbog predivnih sati, tjedana, godine…
Sve me dira, svaka sitnica, i znam da to nije dobro…nije dobro..
Pa kako ću se nositi s težim stvarima u životu?
Previše razmišljam, tako nastaju problemi, koji realno ni ne postoje, ja ih izmišljam..
Možda volim kompliciran život…
Za sve ću okrivit pms, to je najjednostavnije. Proći će..

- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2006., ponedjeljak

Bila sam izgubljena,
pronašla sam se u toplom biću
tvoje neprocjenjivosti,
u nekoj magiji zbog koje sam
sretna (nekad tužna i luda),
U TEBI-mojoj nadi za život.
Ali sada je kraj…..
Nema života, uzeo si nadu….
Kraj.

- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.02.2006., četvrtak

napisano jednom davno....











Tisuću zvukova javlja se u mislima,
Stotine tuđih razmišljanja zabija se u mozak…
I nemam snage razumjeti, nemam snage slušati.
Prostor oko mene ispunjen je neizrečenim glupostima,
I beskrajnim lažima i šumovima koji ubijaju.
Zaglušujuće postaje glasno,
Bol postaje mučenje,
Prostor se zatvara, postaje sve manji, i manji…
I nestaje…
I ostajem u vlastitim mislima, vlastitim
Šumovima svojeg mučenja.
I to je previše………..
Zatvaram se, postajem sve neprimjetnija…..
I nestajem..


- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2006., srijeda










Oštri glasovi odzvanjaju, u mojoj sobi, odbijaju se poput najgore jeke… Srce tupo udara, lagano i bolno. Čudna toplina i nestvarne stvari. Osjećaj da mi je srce zauzelo svaki organ, sve postaje tupo. Samoća hrani neispunjene osjećaje, osjećaje praznine.. Želim plakati, izbaciti teret, ali suze nisu dovoljne. I želim se smijati, ali nema razloga… Čemu ismijavati nesreću. Ponovo zujanje, odvodi me u dubinu, u najtamniju spilju vlastitog straha. I nema izlaza, samo kamen, stijene, teške i ogromne, hrapave, oštre.. Osjećam pod prstima.. i hladnoća… svježina… Čujem svoje disanje, jedino što postoji. Kao da diše netko drugi, neko prestrašeno biće koje želi pobjeći, ali ipak osjeća neku povezanost, neobjašnjivo… ali to sam ipak samo ja…


- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #











"Stajala je kao obamrla, znajući da je živa još jedino stoga što joj kuca bilo koje kao da je nalik na zaglušnu glazbu, izbijalo iz nje i ispunjalo cijelo polje. Tlo joj je pod nogama bilo mekše od vode, a brazde joj se učine poput golemih tamnosmeđih valova što se slamaju o obalu. Sva sjećanja, sve misli što ih je imala u svijesti u hipu joj bljesnu pred očima poput tisuća iskrica kakva vatrometa.
Obuze je neka vrsta ludila, prepadne se, ali se uspije pribrati- nekako zbrkano, doduše, jer nikako da se sjeti uzroka svog strašnog položaja. Bolovala je samo od svoje ljubavi i osjećala kako je kroz sjećanje na nju napušta duša, kao što ranjenici u samrtnom hropcu osjećaju kako im život istječe kroz krvareću ranu." (G.Flaubert-Emma Bovary)

- 19:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

i'm worse at what i do best
and for this gift i feel blessed

zijev rolleyes zijev



We used to swim the same moonlight waters
Oceans away from the wakeful day

My fall will be for you
My love will be in you
If you be the one to cut me
I`ll bleed forever

Scent of the sea before the waking of the world
Brings me to thee
Into the blue memory

A siren from the deep came to me
Sang my name my longing
Still I write my songs about that dream of mine
Worth everything I may ever be

The Child will be born again
That siren carried him to me
First of them true loves
Singing on the shoulders of an angel
Without care for love n` loss

Bring me home or leave me be
My love in the dark heart of the night
I have lost the path before me
The one behind will lead me

Take me
Cure me
Kill me
Bring me home
Every way
Every day
Just another loop in the hangman`s noose

Take me, cure me, kill me, bring me home
Every way, every day
I keep on watching us sleep

Relive the old sin of Adam and Eve
Of you and me
Forgive the adoring beast

Redeem me into childhood
Show me myself without the shell
Like the advent of May
I`ll be there when you say
Time to never hold our love

-nightwish-

Faces, all around…
Eyes looking, but can't see.
Just empty smile.
People die
Here it comes,
The solitude.
Again.



Around the corner I have
a friend,
In this great city
that has no end,
Yet the days go by
and weeks rush on,
And before I know
it, a year is gone.
And I never see my
old friends face,
For life is a swift
and terrible race,
He knows I like him
just as well,
As in the days when
I rang his bell.
And he rang mine if,
we were younger then,
And now we are busy,
tired men.
Tired of playing a
foolish game,
Tired of trying to
make a name.
"Tomorrow" I say! "I
will call on Jim"
"Just to show that
I'm thinking of him."
But tomorrow comes
and tomorrow goes,
And distance between
us grows and grows.
Around the corner!
yet miles away,
"Here's a telegram
sir" "Jim died today."
And that's what we
get and deserve in the
end.
Around the corner, a
vanished friend.
Remember to always say what you mean.
If you love or like
someone, tell them.
Don't be afraid to express yourself. Reach out and
tell someone what they mean to you. Because when
you decide that it
is the right time it might be too late.
Seize the day. Never have regrets. And most
importantly, stay
close to your friends and family, for they have
helped make you
the person that you are today.









Turnaround

Take a step outside yourself
And you turn around
Take a look at who you are
It's pretty scary
So silly
It's Revolting
You're not much
You can't do anything

Take a step outside the city
And you turn around
Take a look at what you are
It is revolting
You're really nowhere
So wasteful
So foolish
Poppycock!

Who said don't look back?
Don't believe 'em
Go for that crazy sounding restaurant
'Cause they're gonna try and get behind you
Don't you let them do it
You know what I'm talking about?
You hear me talking?
You hear me talking!?

It's pretty scary, it's so revolting (x4)
Naaaah !

Take a step outside the country
And you turn around
Take a look at what you are
It is amazing
Take a good look
You're no big deal
You're so petty
It's a laugh

Take a step outside the planet
Turn around and around
Take a look at where you are
It's pretty scary

dvije-tri-nekoliko pametnih:

ako zvuči predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest!


čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe :)


MISLI RAĐAJU PATNJU-Stendhal


smrt je početak besmrtnosti


čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije- kako nam često baš to malo nedostaje


jesu li mrtvi pali uzalud?ako svijet ostane ovakav kakav je,onda jesu


pesimist je optimist sa iskustvom


NE BOJIM SE SMRTI NEGO ZLA ŽIVOTA







Dreams

Oh, my life is changing everyday,

In every possible way.
And oh, my dreams, it's never quiet as it seems,
Never quiet as it seems.

I know I've felt like this before, but now I'm feeling it even more,
Because it came from you.
And then I open up and see the person falling here is me,
A different way to be.

Ah, la da ah...
La...

I want more imposible to ignore,
Imposible to ignore.
And they'll come true, impossible not to do,
Impossible not to do.

And now I tell you openly, you have my heart so don't hurt me.
You're what I couldn't find.
A totally amazing mind, so understanding and so kind;
You're everything to me.

Oh, my life,
Is changing every day,
In every possible way.

And oh, my dreams,
It's never quiet as it seems,
'Cause you're a dream to me,
Dream to me.




Endless Vacation

i kill myself kill the pain
a suicide death a suicide game
my skull he's bleaching in the dust
my rage turns to insane lust

all depressed all alone
i drift into the danger zone
deadly spitten cobra life of crime
i want revenge i want what's mine

like takin' carrie to the high school prom
something's always goin' wrong
hair trigger temper tormented mind
deadly spitten cobra i am losin' kind

the heart is the place devils congregate
when you're raised on andiet of bickering at hate
hair trigger temper tormented mind
deadly spitten cobra i am losin' kind

endless vacation
endless vacation